Put od simptoma do unutarnjeg mira
Tisućljećima i erama čovječanstvo si postavlja ista pitanja: Što je to bolest? Kada ona zapravo započinje? te kako se, nakon teških faza i "križnih puteva", ponovno vratiti u homeostazu – u prirodnu ravnotežu tijela, uma i duha?
Danas živimo u fascinantnom ali istodobno i jako zahtjevnom i užurbanom vremenu. Ono što su drevne civilizacije i tradicionalne medicine znale stoljećima, moderna znanost konačno dokazuje. Medicina, psihologija, fizikalna terapija,radna terapija, epigenetika, kvantna fizika, energetsko balansiranje, meditacije, tapping, NLP... sve ove grane, iako govore različitim jezicima, na kraju se spajaju u jednu jedinstvenu istinu.
Istinu koju je narod odavno sažeo u jednostavnu mudrost:
„Bolje spriječiti nego liječiti!“
No u današnjem užurbanom svijetu, gdje se čovjeka često svodi na stroj za rad, lako zaboravimo na tu bazu. Zaboravimo da zdravlje nije samo odsustvo bolesti, već stanje potpunog tjelesnog, duševnog i društvenog blagostanja. ⚖
Kako i kada započinje ta ne-ravnoteža (disbalance)?
Kada se razbolimo ili osjećamo da smo "ispražnjena ljuštura", bolest već započinje svoj proces "izlaska iz ravnoteže" , rijetko dogodi preko noći,
(ako nije pitanje o teškim virusima i stranim tijelima/napadačima".
Ona je često samo glasnik u početku (svi oni mali "glasnici", znakovi tj. simptomi koje mi tako rado i često zanemarujemo i najradije oglušujemo, uzimajući razno razne tablete, gelove, flastere i što sve znamo i ne znamo , pa i hranu i razne preparate koji utječu i na psihološko stanje itd. samo da prestane ...). Poznato, zar ne?
Mentalni tereti: Tijekom života gradimo slojeve uvjerenja i obrazaca koji nam u nekom trenutku prestanu služiti i zamagle našu "unutarnju svjetlost".
Potisnute emocije: Neisplakane suze, nepriznati strahovi, traume iz djetinjstva, s posla ili iz odnosa...sve se to "taloži" u našem tijelu stvarajući "energetske blokade". 🥌
Zaborav na tijelo: (koje ja odavno iz milja zovem "naša mala barka" ⛵ koja nas vodi kroz cijeli život i podnosi sve naše "avanture" u njoj i stoga zaslužuje malo pažnje...) 😊.
Dugotrajni stres, nedostatak sna i nepravilna prehrana izravno iscrpljuju naš imunološki sustav.
Kada nas pogodi bolest ili teška životna faza, često se sjetimo i one stare:
„Kad si zdrav, svima si dobar, kad si bolestan i Bogu si težak.“
Iako to na svu sreću to nije uvijek sasvim točno, no u onim najtežim trenucima lako se osjetiti napušteno od svih i od društva, pa na kraju i od samoga sebe...
Put povratka u ravnotežu: Nježno i bez žurbe
Kada izgubimo ravnotežu, najveća pogreška koju možemo učiniti jest prisiljavati se da se "vratimo u formu" brzinom koju diktira okolina. Iscjeljenje ne traži agresiju; ono traži milost i radikalno suosjećanje prema sebi, ponovno "udruživanje/sprijateljivanje".
Povratak u homeostazu (ravnotežu tj. zdravlje) je proces koji se događa na svim razinama našeg bića :
Zato sam od početka svim svojim članovima i klijentima, pacijentima i prijateljima oduvjek postavljala slijedeće iskreno pitanje ;
"hajde sad iskreno, koliko ti je vremena trebalo da se dovedeš do ovog stanja...?"
I vrlo često bi samo kimnuli glavom uz određene "grimase" potvrde, na koje bih ja onda samo nadodala ;
"...e pa onda, moraš dati svojem jadnom tijelu i duhu bar jednu trećinu ili četvrtinu tog vremena da se vrati natrag u ravnotežu! Zar ne misliš da si to zaslužuje nakon svih maltretiranja koje si mu pripetio za svo to vrijeme ? " ,te bi se svi naravno uz mali osmjeh složili s time...
Tada bi tek počeo onaj najvažniji proces " ponovnog povezivanaj i dnevnog dijaloga sa svim našim djelovima i djelićima, duhom, umom i tijelom + self-comunication, strpljenje i prihvaćanje i re-upoznavanje samoga sebe. Upravo tako, to je proces, velikog strpljenja i samilosti, prihvaćanja i re-upoznavanja samih sebe.
Eto zašto se zove "pacient" u medicini jer mora "pacientirati", u najmanju ruku...🙏
To je proces koji iziskuje puno toga ;
1) Traženje korijena, a ne samo gašenje požara: Umjesto da samo potiskujemo simptome, pitajmo se: "Što mi moje tijelo i moj duh pokušavaju poručiti?"
2) Kvantno oslobađanje i reset: Korištenjem jednostavnih tehnika (poput svjesnog disanja, tappinga ili reprogramiranja starih uvjerenja, meditacije uz brainwaves ili i molitva, zašto ne...?), oslobađamo nagomilani stres iz živčanog sustava.
3)Povratak u tijelo i sadašnji trenutak: Poznati Albert Einstein je rekao da postoje dva načina kako živjeti: kao da čuda ne postoje, ili kao da je sve oko nas čudesno. Ja sam još odmalena odabrala ovaj drugi put. Svjesni pokret, dodir prirode i prisutnost u trenutku "Ovdje i Sada" vraćaju nas u naše tijelo. ( kako su nekada u narodu znali reči ; " saberi se !" ustvari znači upravo to, sabiranje svih onih naših djelića koji su se počeli udaljavati od nas samih...Koliko mudrosti u ove dvije jednostavne riječi!
ZDRAVLJE JE BLAGO, ALI ŽIVOT JOŠ VIŠE!
Održavanje ravnoteže nije cilj do kojeg stigneš i onda ostaneš. To je svakodnevni, mali ples sa životom.
Iscjeljenje ne košta bogatstvo i ne zahtijeva komplicirane tečajeve! Naprotiv, ono počinje s malim stvarima: kvalitetnim snom, toplom šalicom čaja u miru, iskrenim razgovorom sa samim sobom ili sa najboljim iskrenim i ugodnim prijateljem (ne okrivljavanjem i samooptuživanjem ili čak autodestruktivnim kažnjavanjem pa onda još i kažemo da nas je "sudbina ili Bog sam " doveo do toga...u najgorim primjerima...)
Trenutkom u kojem si dopustiš samo – biti. (u svim se religijama čak i o tome govori, kako nas Bog ili Kozmos ili Majka priroda prihvaćaju takvima kakvi jesmo, pa zasto onda mi sami ne bi to isto mogli učiniti...?)
Istraživanje ovog misterija života privuklo me na moj osobni put i misiju još davnih 70-ih godina.
Kroz sve te godine traženja i promatranja i istraživanja preko raznih grana, shvatila sam jedno:
Dokle god smo živi, imamo moć mijenjati svoju stvarnost!
Pitanje za vas...
Znam, ovo je stoljetna i beskonačna i ne baš jednostavna tema, i zato bih voljela čuti i vas:
How do you carry out your balance?
Kako se vi trudite održavati svoju ravnotežu u ovim zahtjevnim vremenima?
Jeste li trenutno u nekoj sličnoj "bitci"? Nosite li iza sebe "križne puteve" i što vam je u najtežim trenucima donijelo najviše snage i mira?
Podijelite svoje iskustvo u komentarima, jer kada učimo jedni od drugih i pružamo si podršku bez osuđivanja, teški tereti postaju puno lakši. Ja kažem oduvijek, da nas je Dragi Bog napravio toliko mnogo na zemlji da kad jedan padne ili posustane, netko prođe onuda i podigne ga, ili, kako se u narodu još kaže ;
"Kad ti je teško, Bog ti pošalje nekoga kome je još teže pa da se zajedno utješite"
Što vi mislite o tome?(+ poznato je i da je ponekad lakše porazgovarati i otvoriti se sa nekom totalno"ne poznatom osobom" za koju smo sigurni da nas neće gledati subjektivno ili osuđivati a niti omalovažavati...i zbog same činjenice da ju nećemo više nikada stesti...). Zar ne ? 😊
S ljubavlju, vaša prijateljica i saveznica SlaviLuce 💗
